Zadrugarstvo je u praksi potvrđeni model gospodarenja za sitne poduzetnike, obrtnike, seljake, štediše i potrošače.
Zakon o zadrugama koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 16. svibnja 1995. (N.N. br. 36/95.), uvažavajući tu činjenicu omogućuje različite oblike međusobnog udruživanja i povezivanja u zadrugama, maksimalno štiteći gospodarske interese zadrugara, uz mogućnost da zadruge osnivaju i vlastita trgovačka društva.
Temeljem Zakona o zadrugama, zadružna imovina je privatizirana i ima svog vlasnika. Ona je zajednička i njom upravljaju zadrugari.
Iako je postupak usklađivanja sa Zakonom o zadrugama proveden u svim zadrugama članicama Hrvatskog zadružnog saveza u zakonskom roku, tj. do kraja 1995. godine, ipak je neophodno uočiti određene teškoće i probleme koji su se javljali u tijeku postupka usklađivanja.
Jedan od temeljnih ciljeva Zakona o zadrugama bio je proširenje članstva na one zadrugare i njihove nasljednike koji su u prošlosti imali status zadrugara i koji su doprinijeli razvoju zadruge i povećanju njene imovine. Ovaj temeljni cilj samo je djelomično ostvaren. Iako su sve zadruge obavijestile svoje potencijalne zadrugare da obnove i reguliraju svoje članstvo, mnogi od seljaka nisu pokazali interes za članstvo u zadruzi. Zašto?
Dio zadruga je utvrdio relativno visoke članske uloge koji su prelazili protuvrijednost od 500 ili čak 1000 DEM. Hrvatski poljoprivredni zadružni savez u više je navrata upozoravao zadruge da članski ulog ne smije biti ograničenje za obnovu zadružnog članstva te da stoga utvrđuju prihvatljive iznose koje može prihvatiti većina članova. U mnogim zadrugama prihvaćene su takve sugestije. Ipak, dio zadruga zadržao je članske uloge iznad 500 DEM. Za dio potencijalnog članstva to je bio osnovni uzrok da odustanu od ulaska u zadrugu.
Drugi, po našem mišljenju još značajniji problem jest nedovoljno utemeljena poslovna suradnja između zadruge i potencijalnih zadrugara. Postojeće zadruge mahom su profilirane kao nabavno-prodajne tvrtke. Prerada poljoprivrednih proizvoda već se, prije trideset godina, političkim odlukama uglavnom izdvajala iz zadruga i pripajala tadašnjim poljoprivrednim i prehrambenim kombinatima. U procesu pretvorbe ta je imovina uglavnom privatizirana ili je postupak privatizacije još u tijeku. Bivši zadrugari, koji su stvorili tu imovinu nisu bili u mogućnosti da se uključe u postupak pretvorbe. U pretvorbi država je dala prednost društvima kapitala a ne zadružnim društvima. Time je seljačko gospodarstvo koje proizvodi meso, mlijeko, grožđe itd. odvojeno od pogona mesne, mljekarske industrije, vinarija. U razvijenim europskim zemljama upravo takvi prerađivački pogoni djeluju kao zadruge u kojima proizvođači – seljaci, kao vlasnici imaju odlučujući utjecaj.
Značajnu raspravu u tijeku provedbe Zakona izazvao je i članak 1. stavak 2. koji određuje tko može biti zadrugar. Iako je precizno istaknuto da zadrugar može biti “fizička osoba koja u cjelosti ili djelomično posluje putem zadruge”, u nastavku se ipak dodaje da svojstvo zadrugara može steći fizička osoba ako i na “drugi način neposredno sudjeluje u ostvarivanju ciljeva radi kojih je zadruga osnovana”. Time su otškrinuta vrata da i zaposleni radnici u zadruzi steknu svojstvo zadrugara. Na toj osnovi znatan broj radnika stekao je svojstvo zadrugara. Dio tih radnika ostvaruje i poslovnu suradnju u zadruzi. Međutim, određeni broj zaposlenih ne sudjeluju u radu sa zadrugom a ostvarili su stvojstvo zadrugara.
Ukoliko se, pored zakonskih odredbi, prihvaćaju mođunarodna zadružna načela, onda se status zadrugara ne bi mogao steći bez sudjelovanja u kupovini ili prodaji putem zadruge.
Ako se u tranzicijskom razdoblju mogu i prihvatiti određena odstupanja od zadružnih načela, to nikako ne može biti i ostati trajno obilježje u hrvatskom zadrugarstvu. Funkcija demokratske kontrole i odlučivanja članova mora biti neovisna od menadžmenta u zadruzi. To je preduvjet za kvalitetno upravljanje i razvoj zadružnog poslovanja.
Upravni nadzor po osnovi Zakona o zadrugama provodi Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske. Ovo je ministarstvo u proteklom razdoblju upoznato s konkretnim problemima funkcioniranja nekih zadruga. Naročito su se javljali problemi u vezi sa zadružnim članstvom te imovinom zadruge. Budući da će takvih problema i teškoća i u budućnosti biti sve više, potrebno je što prije inicirati postupak za izmjenu i dopunu Zakona o zadrugama i to prije svega u vezi sa članstvom u zadrugama, zadružnom revizijom te dokapitalizacijom zadruge.
