POVIJEST ZADRUGARSTVA U HRVATSKOJ

          Sredinom 19. stoljeća, raspadom feudalizma brzo se razvija industrija, trgovina, bankarstvo. U tom procesu dolazi do koncentracije kapitala i stvaranja krupnih industrijskih, bankarskih i trgovačkih tvrtki. Položaj radnika, seljaka i obrtnika sve više se pogoršavao. Prehrambena industrija i trgovina snižavala je seljačke proizvode, iako su stanovnici gradova te iste proizvode skupo plaćali. Istovremeno seljaci i obrtnici nisu mogli koristiti kredite ili ako su ih i uspjeli dobiti, kamate su bile zelenaške. Budući da se ekonomski položaj seljaka, radnika i obrtnika sve više pogoršava, oni osnivaju zadruge kako bi donekle popravili svoj položaj i zaštitili svoje interese. Seljaci osnivanju poljoprivredne zadruge, obrtnici obrtničke, a radnici potrošačke i nabavno-prodajne zadruge. Prva zadruga u Europi i svijetu osnovana je u Engleskoj 1844. kao potrošačka zadruga. Nakon toga zadruge se osnivaju u drugim zemljama Europe. Prva zadruga na hrvatskom tlu osnovana je 1862. godine u Pitomači, kao obrtnička zadruga, pod nazivom “Pitomačka zanatnička zadružnica”. Ova zadruga nije prekidala svoju djelatnost, te i sada djeluje pod nazivom “Prva obrtna štedno-kreditna zadruga”. Najstarija zadruga na području Dalmacije osnovana je 1864. godine u Korčuli kao štedno-kreditna zadruga.

          Zadrugarstvo se na hrvatskim prostorima počelo razvijati pod utjecajem zadružne prakse, koja je dolazila iz Europe. Naročito početkom 20. stoljeća zadrugarstvo je postalo veoma snažan gospodarski sustav, koji je imao utjecaja i na politička gibanja. U tom vremenu na području današnje Hrvatske djelovalo je više od 1500 zadruga s oko 250.000 zadrugara.

          Između dva rata zadrugarstvo se također uspješno razvijalo. Hrvatske seljačke zadruge djelovale su putem Središnjeg saveza hrvatskih seljačkih zadruga u Zagrebu, gospodarske zadruge u okviru Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva u Zagrebu, zadruge gospodrske sloge u okviru Saveza zadruga gospodarske sloge. Najveći broj zadruga u Dalmaciji bile su članice Zadružnog saveza u Splitu.

          Nakon 2. svjetskog rata zadrugarstvo prolazi dva posebno teška razdoblja. Koncem 40-ih godina provodi se kolektivizacija po uzoru na tadašnji Sovjetski Savez. Zadrugarstvo gubi svoje izvorne osobine. Nakon napuštanja kolektivizacije već početkom 50-ih godina dolazi do ponovnog uzleta zadrugarstva u Hrvatskoj. Osnivaju i jačaju zadruge različitih profila, osnivaju se zadružni i zadružni poslovni savezi, te posebno zadružno štedioničarstvo i bankarstvo. Šezdesetih godina ponovo se marginalizira zadružni gospodarski sustav. Donose se političke i zakonske mjere kojima se ukidaju zadružni savezi, zadružni bankarski sustav, te zemljište, prehrambeni i drugi pogoni prenose kombinatima društvenog sektora poljoprivrede i prehrambene industrije, koji postaju nositelji razvoja u poljoprivredi.Takvo stanje ostaje sve do devedesetih godina. U to vrijeme u Hrvatskoj djeluje oko 200 poljoprivrednih zadruga.

          Nakon promjena i uspostave samostalne hrvatske države, 1990. godine nova vlast ne afirmira odnos prema zadrugarstvu. Zadruge se identificiraju kao institucije bivšeg socijalističkog sustava. Ipak, zahvaljujući ponajviše aktivnostima Hrvatskog poljoprivrednog zadružnog saveza, Hrvatski Sabor donosi Zakon o zadrugama 1995. godine. Iako manjkav, zakon predstavlja dobru osnovu za opstanak i razvoj zadrugarstva u Hrvatskoj.  

UNAPREĐENJE ZADRUGARSTVA NA ZADRUŽNIM NAČELIMA
DOKAPITALIZACIJA U ZADRUGARSTVU


Primjena Zakona o zadrugama

Zadrugarstvo je u praksi potvrđeni model gospodarenja za sitne poduzetnike, obrtnike, seljake, štediše i potrošače.

         Zakon o zadrugama koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske 16. svibnja 1995. (N.N. br. 36/95.), uvažavajući tu činjenicu omogućuje različite oblike međusobnog udruživanja i povezivanja u zadrugama, maksimalno štiteći gospodarske interese zadrugara, uz mogućnost da zadruge osnivaju i vlastita trgovačka društva.

         Temeljem Zakona o zadrugama, zadružna imovina je privatizirana i ima svog vlasnika. Ona je zajednička i njom upravljaju zadrugari.

         Iako je postupak usklađivanja sa Zakonom o zadrugama proveden u svim zadrugama članicama Hrvatskog zadružnog saveza u zakonskom roku, tj. do kraja 1995. godine, ipak je neophodno uočiti određene teškoće i probleme koji su se javljali u tijeku postupka usklađivanja.

         Jedan od temeljnih ciljeva Zakona o zadrugama bio je proširenje članstva na one zadrugare i njihove nasljednike koji su u prošlosti imali status zadrugara i koji su doprinijeli razvoju zadruge i povećanju njene imovine. Ovaj temeljni cilj samo je djelomično ostvaren. Iako su sve zadruge obavijestile svoje potencijalne zadrugare da obnove i reguliraju svoje članstvo, mnogi od seljaka nisu pokazali interes za članstvo u zadruzi. Zašto?

         Dio zadruga je utvrdio relativno visoke članske uloge koji su prelazili protuvrijednost od 500 ili čak 1000 DEM. Hrvatski poljoprivredni zadružni savez u više je navrata upozoravao zadruge da članski ulog ne smije biti ograničenje za obnovu zadružnog članstva te da stoga utvrđuju prihvatljive iznose koje može prihvatiti većina članova. U mnogim zadrugama prihvaćene su takve sugestije. Ipak, dio zadruga zadržao je članske uloge iznad 500 DEM. Za dio potencijalnog članstva to je bio osnovni uzrok da odustanu od ulaska u zadrugu.

         Drugi, po našem mišljenju još značajniji problem jest nedovoljno utemeljena poslovna suradnja između zadruge i potencijalnih zadrugara. Postojeće zadruge mahom su profilirane kao nabavno-prodajne tvrtke. Prerada poljoprivrednih proizvoda već se, prije trideset godina, političkim odlukama uglavnom izdvajala iz zadruga i pripajala tadašnjim poljoprivrednim i prehrambenim kombinatima. U procesu pretvorbe ta je imovina uglavnom privatizirana ili je postupak privatizacije još u tijeku. Bivši zadrugari, koji su stvorili tu imovinu nisu bili u  mogućnosti da se uključe u postupak pretvorbe. U pretvorbi država je dala prednost društvima kapitala a ne zadružnim društvima. Time je seljačko gospodarstvo koje proizvodi meso, mlijeko, grožđe itd. odvojeno od pogona  mesne, mljekarske industrije, vinarija. U razvijenim europskim zemljama upravo takvi prerađivački pogoni djeluju kao zadruge u kojima proizvođači - seljaci, kao vlasnici imaju odlučujući utjecaj.

         Značajnu raspravu u tijeku provedbe Zakona izazvao je i članak 1. stavak 2. koji određuje tko može biti zadrugar. Iako je precizno istaknuto da zadrugar može biti “fizička osoba koja u cjelosti ili djelomično posluje putem zadruge”, u nastavku se ipak dodaje da svojstvo zadrugara može steći fizička osoba ako i na “drugi način neposredno sudjeluje u ostvarivanju ciljeva radi kojih je zadruga osnovana”. Time su otškrinuta vrata da i zaposleni radnici u zadruzi steknu svojstvo zadrugara. Na toj osnovi znatan broj radnika stekao je svojstvo zadrugara. Dio tih radnika ostvaruje i poslovnu suradnju u zadruzi. Međutim, određeni broj zaposlenih ne sudjeluju u radu sa zadrugom a ostvarili su stvojstvo zadrugara.

Ukoliko se, pored zakonskih odredbi, prihvaćaju mođunarodna zadružna načela, onda se status zadrugara ne bi mogao steći bez sudjelovanja u kupovini ili prodaji putem zadruge.

         Ako se u tranzicijskom razdoblju mogu i prihvatiti određena odstupanja od zadružnih načela, to nikako ne može biti i ostati trajno obilježje u hrvatskom zadrugarstvu. Funkcija demokratske kontrole i odlučivanja članova mora biti neovisna od menadžmenta u zadruzi. To je preduvjet za kvalitetno upravljanje i razvoj zadružnog poslovanja.

         Upravni nadzor po osnovi Zakona o zadrugama provodi Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske. Ovo je ministarstvo u proteklom razdoblju upoznato s konkretnim problemima funkcioniranja nekih zadruga. Naročito su se javljali problemi u vezi sa zadružnim članstvom te imovinom zadruge. Budući da će takvih problema i teškoća i u budućnosti biti sve više, potrebno je što prije inicirati postupak za izmjenu i dopunu Zakona o zadrugama i to prije svega u vezi sa članstvom u zadrugama, zadružnom revizijom te dokapitalizacijom zadruge.

povratak

Pošaljite e-mail na adresu webmaster@pcart.hr za pitanja ili komentare o ovoj WEB stranici.
Copyright © 1998-2015 Hrvatski poljoprivredni zadružni savez, Amruševa 8
hpzs@inet.hr / Posljednja promjena: 02-04-2000. /